Morate imati instaliran Flash Player da biste vidjeli slike.
Zanimljivosti
04.01.
2005.

Plastične mase - O PVC-u

Plastične mase - O PVC-u

PVC materijal je sastavljen od pojedinačnih molekula koje se nazivaju makromolekule. One služe za stvaranje dugačkih strukturnih nizova što plastici daje kvalitetne i tražene osobine. Da bi plastika bila što sigurnija i funkcionalnija, prije upotrebe stručnjaci je detaljno ispituju i testiraju.

Struktura plastike

Makromolekule, koje još nazivamo i polimeri, nastaju povezivanjem monomernih jedinica ili monomera. Oni se mogu povezivati na različite načine pa je zbog toga moguće da od vrlo malog broja kemijski različitih monomera nastane široki spektar osobina plastike.

Pod pojmom plastična masa ili plastični materijal podrazumijevamo sve one materijale koji su proizvedeni od sintetičkih odnosno umjetno produciranih makromolekula. Ipak, makromolekule se gotovo neprimjetno koriste i u prirodi. Primjerice, celuloza, sastavna tvar biljaka, zapravo je makromolekula sastavljena od dugog niza međusobno povezanih elemenata disaharida. Celuloza se koristi za proizvodnju odjeće, papira, ambalaže i dr. Plastična revolucija zapravo je počela krajem 19. stoljeća zbog velikog pomanjkanja prirodnih makromolekularnih sirovina, kao što su koža, pamuk, drvo i neki drugi materijali.

Sintetika

Vrlo je važno ne poistovjećivati riječ sinetika s pojmom plastika. Sintetičkih materijala je mnogo i primjenjuju se na različite načine. Iako je sintetika vrlo dugo bila izrazito nepopularan materijal i mnogi su je smatrali zagađivačem okoliša, znanstvena istraživanja su opovrgla takve tvrdnje. Sintetika je opet u trendu. Sintetičke materijale bismo mogli objasniti sljedećom definicijom – to su materijali nastali kemijskom sintezom odnosno organski spojevi sastavljeni od molekula kisika, vodika, dušika, ugljika, klora i sumpora.

Poput svih organskih materijala, i sintetički su sastavljeni od makromolekula. Različitim vrstama obrade i oblikovanjem moguće je proizvesti različite predmete. Sintetički materijali su vrlo izdržljivi, imaju odlična izolacijska svojstva i malu gustoću. Pojedine vrste sintetike otporne su na kiseline. Sintetički materijali se sastoje od dugačkih nizova koje još nazivamo i makromolekulama. Ovisno o načinu međusobnog povezivanja makromolekula, sintetičke materijale možemo podijeliti na duroplaste, termoplaste i elastomere.

Duroplasti imaju razgranatu molekularnu strukturu koja je dobro povezana. Nakon što poprime određeni oblik, na njih ne može utjecati toplina i trajno zadržavaju prvotni izgled (utičnica za struju).

Termoplasti također imaju vrlo razgranatu strukturu. Vrlo su mekani i mogu se savijati čak i pri normalnoj temperaturi. Pri visokim temperaturama pretvaraju se u pastoznu masu (paste).

Elastomeri su, u usporedbi s duroplastima, puno mekaniji. Malo su elastični pa nakon određene deformacije mogu poprimiti prvobitan izgled. Ipak, nakon konačne obrade ne mogu se mijenjati (automobilska guma).

U sintetičke materijale moguće je dodavati aditive koji mijenjaju određena svojstva samog materijala.

Izvor: www.gradimo.hr

Povratak na Vijesti